Slavonija- njeno obilježje su velike nizinske ravnice koje su nekad bile dno Panonskog mora i gorje koje se izdiže iz tih ravnica kao otok, što je nekada davno, i bio. Većina današnjih hrvatskih gradova ,od Osijeka do Zagreba, nastali su na nekadašnjem dnu Panonskog mora koje je ovdje valjalo svoje valove prije 17 milijuna godina i u kojem su živjele zastrašujuće morske zvijeri i danas izumrla vrsta divovskog morskog psa dvostruko veća od bijele morske psine .
Budući da su nastale planine (Karpati,Dinaridi,Alpe) došlo je do zatvaranja Panonskog bazena,i nastalo je veliko jezero,ispočetka sa slanom a kasnije i slatkom vodom. Današnje planine bile su otoci.
Mnogo kasnije,kako je voda nestajala ,život se rađao na kopnu. Na nekim nalazištima otkrivene su stijene visoke nekoliko metara ,sačinjene od samih morskih školjki .Fosili morskih životinja : koralja, morskih ježinaca, spužvi, puževa, školjki i morskih algi svakodnevno „izranjaju“ iz nekadašnjeg morskog dna. Pronađeni su i dijelovi kostura velikih riba, kralježaka dupina i kitova te zubi divovskih morskih pasa (Carharodon megalodon).
Papukom su,u to vrijeme, lutali golemi nosorozi. Ti ogromni nosorozi, danas su izumrla vrsta, no predstavlja važnu kariku u evolucijskom lancu, jer upućuje na činjenicu da je na obalama Panonskog mora vladala klima slična suptropskoj, kakva je danas prisutna na obala sjeverne Afrike.
Ova slavonska gora danas se prostire po sjevernom i sjeverozapadnom predjelu Požeške kotline u smjeru istok-zapad s jasno izraženim hrbatom sa kojeg se uzdižu vrhovi prekriveni šumama od kojih je najviši istoimeni vrh Papuk (954 m) i Ivačka glava (913 m). Brdsko-planinsko je područje Slavonije s iznimnom geološkom i biološkom raznolikošću i vrijednom kulturno-povijesnom baštinom. Ako gledamo na položaj Papuka po županijama, Park prirode Papuk obuhvaća Požeško-slavonsku i Virovitičko-podravsku županiju na šumskim predjelima Papuka i dijela Krndije. Površina Parka prirode je 33 600 ha ili 336 km².
