Sve popularniji način rekreacije u planinama, ljudi koji jednom probaju turno stil više se teško odvoje od njega….Zašto je to tako ?
Odgovor na ovo pitanje leži u načinu na koji turno skijanje funkcionira, te o ukusu čovjeka jer turno skijanje pruža poprilično drugačiji način uzbuđenja od alpskog skijanja, a doživljaj je neponovljiv. Turno skijanje je na prvi pogled mješavina alpskog skijanja, skijaškog trčanja i planinarenja, što turnom skijašu osigurava veliku raznolikost i istinski kontakt sa netaknutom prirodom.
Turno skijanje je dobilo naziv od “tura” koje čovjek radi sa skijama. Konkretno, turni skijaš radi unaprijed zacrtane ture koje ovise o samoj konfiguraciji terena, ali je prisutna velika sloboda u odabiru dijelova planine.
Oprema je najvažnija u cijeloj priči. Postoji nekoliko nezaobilaznih stvari, kao prvo, potrebno je imati turne skije, koje nisu strukirane i nemaju toliko izraženu oštrinu rubnika, imaju dobre mogućnosti za prenošenje jer su rađene sa raznim rupama, vezicama itd., kako bi nam bilo što lakše doći na početak ture. Skije moraju imati i “navlaku” koja se koristi isključivo na uzbrdicama, a popularno se zove “cucki”, ta “navlaka” datira još iz davne povijesti kada su Inuiti radili navlake od tuljanove kože koju su stavljali na bazu skije. Ta koža im je omogućavala nesmetano kretanje na uzbrdicama, iz razloga jer je smjer rasta dlake sljedio smjer kretanja skije. Na taj način “cucki” nisu smetali prilikom spuštanja niz padinu jer bi skijaš skijao u smjeru dlake, dok bi kod lagane uzbrdice (kada bi skija imala tendenciju vožnje u nazad) cucki zaustavljali skiju jer bi se skija kretala u suprotnom smjeru od smjera dlake. Takav način kretanja daje velike rezultate i u velikoj mjeri smanjuje utrošak energije skijaša.
